Moj muž i liposukcija

Oženjena sam već 18 godina i obožavam svog muža. On je moje najbolje društvo, pouzdan partner i čvrst saveznik. On me najviše nasmije, ali i rastuži, no zbog njega se ja trudim biti bolja osoba. Jedino me jedna sitnica muči već neko vrijeme. Počela sam razmišljati da mu ne preostaje drugo nego liposukcija. Nekako je s godinama nakupio previše kila i sav se pretvorio u masu sala. Iako je mlađi od mene, zapravo izgleda starije. Nerado se bavi sportom i najradije jede. Tu i tamo mu spomenem zdrave navike, no to ga drži tek par dana i nakon toga opet se lijeno valja po kauču. Jedan dan sam mu u šali rekla da bi liposukcija mogla biti rješenje za njega.

Malčice se uvrijedio. Bilo mi ga je žao, ali rekla sam mu zbog njegovog dobra. Zahvat znan kao liposukcija danas se izvodi jednostavno i lako, iako i dosta košta. Mnogi posegnu za tim iz čisto zdravstvenih razloga. Neko vrijeme nismo spominjali temu kila i onda mi je jedan dan prišao i rekao da razmišlja o tome i da unatoč cijeni bi možda mogao i on ići na to.
Bilo mi je drago da se nije uvrijedio, a i očito sam ga bocnula da je počeo razmišljati o svom zdravlju i izgledu.

Muškarci su češće nego mi žene skloni pojednostavljenim i vrlo konkretnim rješenjima.  Ovaj zahvat bi bio upravo takav potez i liposukcija bi ga mogla povratiti sebi samome.

Pronašli smo privatnu polikliniku, dogovorili termin. Novac smo sakupili iz raznih ušteđevina i pomjerili smo određene planove. Zakazali smo zahvat i liposukcija se planirala u dvije faze jer tu se radi o povlačenju kože koja će biti višak.

Oporavljao se prilično brzo jer je odlučio da je dosta takvog života. Kad smo vidjeli rezultate, oduševili smo se. On je bio sretan.


Koliko bi retro satovi trebali koštati danas?

Kad su u pitanju cijene, čovjek nikad ne može biti pametan. Kvarcni satovi, Dolce&Gabbana, Boss, Police, to je sve u principu isto, sad je samo pitanje koji je jači brend, i svi oni su nekih 40-50 Eur u nabavci, veleprodajna cijena, plus PDV i 200% uzme na to da bi mogao da živi od toga. 

Ja tako ne radim, kod mene su jako male marže, i onda ljudi misle da su kod mene satovi falsifikat. Cijena Darwila bi mogla biti u nekom rasponu, najjeftiniji možda oko 100-150 Eur, a neki možda sa nekim štopericama, do nekih 500 Eur. To je raspon cijena do koje bi se mogao kretati ovdje. 

Sat koji u Doboju košta 200-300 Eur, on u Sarajevu, Banja Luci ili Zagrebu može da košta 600-700 Eur. Ja, kao majstor, bih mogao prodati taj sat, ali ne znam da li bi vam to mogla prodati neka parfumerija, butici i slično. 

Ja mogu čovjeka, ne da ga uvjerim, nego da mu dokažem kakav je to sat. Ja, kad bi se Darwil satovi opet prodavali, ako bi to bili mehanizmi kao nekada, ako bi bili u nekom drugom dizajnu, ja bih mogao da kažem kupcima da plate taj sat i da sami upišu koliko žele garancije. To sam već radio, i ljudi su se smijali.  

Ako vi imate šta da kažete o tom satu, koliko je dugo na tržištu, kakva je kvaliteta, čovjek će biti zainteresiran za taj sat. Ja Imam dobro iskustvo sa tim satovima, nitko se nije požalio na njega. I druge moje kolege će vam isto reći, ako su zaista majstori – svi bi potvrdili kako su ti satovi prava kvaliteta.

Ako bi se pojavili stari-novi Darwil satovi, prvo treba napraviti dobru stvar, ispitati tržište, malo staviti na billboarde, reklama kroz novine, kroz privatne medije. Jedino tako može se proširiti ponovo riječ o njima i pokrenuti prodaja.


Od kada su u modi ženski satovi?

Da li ste se ikad zapitale od kuda ženski satovi i tko ih je smislio? Ja se jako divim ljepoti te male stvarčice koja je istovremeno korisna i ukrasna. Naime ženski satovi su nastali nešto poslije muških satova jer jednostavno živimo u svijetu koji je prvenstveno muški, ali sve više postaje ženski.

Prvi ženski satovi izrađivali su se po narudžbi. To su bili pokloni i mali dragocjeni darovi za aristokratske supruge i kćeri. Zamislite vrijeme od prije 150 godina dok su još kočije s konjima bile osnovni čovjekov prijevoz. Na putovanje se definitivno išlo konjskom zapregom, a koferi su bili veliki, teški i prepuni robe i potrepština. Lijepi profinjeni ženski satovi su se već nosili u to doba. Najčešće su bili vezani za zlatni lančić i nosili su se ili u torbici ili privezani za jaknu ili prsluk, te skriveni u malom džepu.

definitivno su ženski satovi bili statusni simbol i znak velikog bogatstva. Zamislite kakvo je to doba bilo krajem stoljeća i početkom 20. vijeka. Tek se nazirala prava industrijska revolucija.
Uvijek mi golicaju maštu slike iz tih ranih godina 20. stoljeća kad su u New Yorku bile sasvim normalne otmjene zgrade s puno katova i kad se veš mogao iznositi isušiti javno samo ponedjeljkom. Kakav je to bio red! U našim krajevima još dobrih 80 godina nisu po selima imali niti riješene kupaonice, a u dalekoj Americi su već imali red za vješanje veša na štrik. Zar to nije nevjerojatna činjenica?

Uglavnom, fine bogate supruge vještih poslovnih ljudi itekako su se kitile nakitom, no pravo je bogatstvo bilo upravo kad su dame mogle pokazati svoju modnu osviještenost i naobrazbu tako jednom malom stvarčicom kao što su ženski satovi. Kakve su to bile raskoši, kakvo li je to bilo basnoslovno bogatstvo u pitanju! Možda su samo za jednu finu damu u rudniku u dalekoj Africi tražili dragulji koji će joj krasiti sat…


Najbolja kava Lavazza

Sjećate li se reklame za Lavazza kavu. Da ste ju vidjeli ne biste ju mogli zaboraviti. Ta je kava s potpisom. U svim marketinškim kampanjama za Lavazza kavu angažirani su vrsni fotografi s puno mašte- Redovito imaju vrhunske modele, najčešće polugole i obučene samo u Lavazza šalice, tanjuriće ili male žličice. Plakati su im u tri boje. Tu je uvijek njihova prepoznatljiva Lavazza plava boja, zatim golo tijelo žene i ona siva, vrlo moderna baršunasta pozadina.

Uostalom takva je i njihova kava. Nema boljeg odabira opisa od fina, punog okusa i baršunaste teksture. Kako li su samo maštoviti, divim im se. U Zagrebu sam pronašla jedan kafić u kojem poslužuju upravo tu Lavazza kavu. Nema bolje kave u gradu jer način na koji vam je pripreme i posluže je u nevjerojatan. Kava uvijek ima onu gustu kremastu pjenicu u obliku krune. Meni je osobno Lavazza najbolja kad ju se ispije s nogu zato kavu pijem uvijek za šankom. Tako sam upoznala svog dečka s kojim sam na prvu podijelila istu ljubav prema kavi. 

Često smo se gledali upravo u tom kafiću. Uvijek za šankom. Dolazili smo na Lavazza kavu u slično vrijeme. Jednoga dana smo razmijenili par riječi i to je bilo to. U početku smo se nalazili na za istim šankom po dogovoru. Naši razgovori su postali sve duži jer smo rešetali  abecednim redom sve teme. Jednog dana me pozvao u kino. Pogodio je i film koji mi se jako dopao. Malo pomalo počeli smo izlaziti vikendom, pa su uslijedili dugi telefonski razgovori i jedan ishitreni poljubac je zapečatio savez. Sviđao mi se i izlazili smo sigurno dvije godine. Došla je kriza i jedan rođak mu je pronašao dobro plaćeni posao u nekoj stranoj zemlji. Na moju tugu on je otišao je, a meni je ostalo samo sjećanje…