Koliko bi retro satovi trebali koštati danas?

Kad su u pitanju cijene, čovjek nikad ne može biti pametan. Kvarcni satovi, Dolce&Gabbana, Boss, Police, to je sve u principu isto, sad je samo pitanje koji je jači brend, i svi oni su nekih 40-50 Eur u nabavci, veleprodajna cijena, plus PDV i 200% uzme na to da bi mogao da živi od toga. 

Ja tako ne radim, kod mene su jako male marže, i onda ljudi misle da su kod mene satovi falsifikat. Cijena Darwila bi mogla biti u nekom rasponu, najjeftiniji možda oko 100-150 Eur, a neki možda sa nekim štopericama, do nekih 500 Eur. To je raspon cijena do koje bi se mogao kretati ovdje. 

Sat koji u Doboju košta 200-300 Eur, on u Sarajevu, Banja Luci ili Zagrebu može da košta 600-700 Eur. Ja, kao majstor, bih mogao prodati taj sat, ali ne znam da li bi vam to mogla prodati neka parfumerija, butici i slično. 

Ja mogu čovjeka, ne da ga uvjerim, nego da mu dokažem kakav je to sat. Ja, kad bi se Darwil satovi opet prodavali, ako bi to bili mehanizmi kao nekada, ako bi bili u nekom drugom dizajnu, ja bih mogao da kažem kupcima da plate taj sat i da sami upišu koliko žele garancije. To sam već radio, i ljudi su se smijali.  

Ako vi imate šta da kažete o tom satu, koliko je dugo na tržištu, kakva je kvaliteta, čovjek će biti zainteresiran za taj sat. Ja Imam dobro iskustvo sa tim satovima, nitko se nije požalio na njega. I druge moje kolege će vam isto reći, ako su zaista majstori – svi bi potvrdili kako su ti satovi prava kvaliteta.

Ako bi se pojavili stari-novi Darwil satovi, prvo treba napraviti dobru stvar, ispitati tržište, malo staviti na billboarde, reklama kroz novine, kroz privatne medije. Jedino tako može se proširiti ponovo riječ o njima i pokrenuti prodaja.


Od kada su u modi ženski satovi?

Da li ste se ikad zapitale od kuda ženski satovi i tko ih je smislio? Ja se jako divim ljepoti te male stvarčice koja je istovremeno korisna i ukrasna. Naime ženski satovi su nastali nešto poslije muških satova jer jednostavno živimo u svijetu koji je prvenstveno muški, ali sve više postaje ženski.

Prvi ženski satovi izrađivali su se po narudžbi. To su bili pokloni i mali dragocjeni darovi za aristokratske supruge i kćeri. Zamislite vrijeme od prije 150 godina dok su još kočije s konjima bile osnovni čovjekov prijevoz. Na putovanje se definitivno išlo konjskom zapregom, a koferi su bili veliki, teški i prepuni robe i potrepština. Lijepi profinjeni ženski satovi su se već nosili u to doba. Najčešće su bili vezani za zlatni lančić i nosili su se ili u torbici ili privezani za jaknu ili prsluk, te skriveni u malom džepu.

definitivno su ženski satovi bili statusni simbol i znak velikog bogatstva. Zamislite kakvo je to doba bilo krajem stoljeća i početkom 20. vijeka. Tek se nazirala prava industrijska revolucija.
Uvijek mi golicaju maštu slike iz tih ranih godina 20. stoljeća kad su u New Yorku bile sasvim normalne otmjene zgrade s puno katova i kad se veš mogao iznositi isušiti javno samo ponedjeljkom. Kakav je to bio red! U našim krajevima još dobrih 80 godina nisu po selima imali niti riješene kupaonice, a u dalekoj Americi su već imali red za vješanje veša na štrik. Zar to nije nevjerojatna činjenica?

Uglavnom, fine bogate supruge vještih poslovnih ljudi itekako su se kitile nakitom, no pravo je bogatstvo bilo upravo kad su dame mogle pokazati svoju modnu osviještenost i naobrazbu tako jednom malom stvarčicom kao što su ženski satovi. Kakve su to bile raskoši, kakvo li je to bilo basnoslovno bogatstvo u pitanju! Možda su samo za jednu finu damu u rudniku u dalekoj Africi tražili dragulji koji će joj krasiti sat…